⃟ pa ću (ćeš itd.) (početak rečenice koji se nadovezuje na smisao prethodno izrečenog teksta u zn. da nešto ne dolazi u obzir i da se otklanja kao mogućnost) [pa ću ja osiromašiti sve koji ostanu uz mene zato što će mi netko u Švicarskoj produžiti život za godinu dana (prethodno se govorilo o skupom i možda uspješnom liječenju) = neću to učiniti, ne dolazi u obzir da prihvatim posljedicu toga];
pa dabo (g)me razumije se, naravno, jasno;
(ja, ti, on itd.) pa da ne + prezent (u dijaloškoj situaciji, rjeđe u vlastitom izlaganju, u zn. ja sa svojim osobinama, takav kakav jesam, podrazumijeva se, nemoguće je da ne učinim ono o čemu se priča) [A: Jesi li ti onda kušao te istočnjačke mješavine i začine? B: Ja pa da ne kušam!]; (u raznim vezama riječi javlja se samostalno, u rečenici poslije pauze (zareza) naglašeno, u značenju »pa onda«, »pa poslije toga«, »nakon toga«, »tek onda«, »prije jedno a onda drugo«) [A: Da raspremim suđe na svoje mjesto? B: Najprije osuši, pa raspremi];
pa i da (sam) (pa i da jesam/nisam)... (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili nakon svojih riječi otklanja zaključak ili pretpostavku) [A: Ti si imućan čovjek B: pa i da sam bogataš (pa i da spavam na novcu) ne bih se ludo razbacivao]; sve i da sam; čak i da sam; da sam (jesam); pod uvjetom da sam;
pa ipak pri svemu tome, unatoč tome;
pa jest kao odgovor na pitanje u zn. umanjivanja onoga što slijedi (npr. na pitanje »je li bilo lijepo«, »je li on sposoban čovjek« itd.);
pa sad (ne znam i sl.) ob. u dijalogu ili nakon prethodno rečenoga najavljuje nemogućnost potpuno određenog zaključka ili odluke koja će se najaviti daljnjim riječima