ozlojéditi
ozlojéditi (koga) svrš. 〈prez. ozlòjēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ozlòjēđen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ozlojediti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ozlojedim |
2. | ozlojediš |
3. | ozlojedi |
množina | |
1. | ozlojedimo |
2. | ozlojedite |
3. | ozlojede |
futur | |
jednina | |
1. | ozlojedit ću |
2. | ozlojedit ćeš |
3. | ozlojedit će |
množina | |
1. | ozlojedit ćemo |
2. | ozlojedit ćete |
3. | ozlojedit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ozlojedih |
2. | ozlojedi |
3. | ozlojedi |
množina | |
1. | ozlojedismo |
2. | ozlojediste |
3. | ozlojediše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ozlojedio sam |
2. | ozlojedio si |
3. | ozlojedio je |
množina | |
1. | ozlojedili smo |
2. | ozlojedili ste |
3. | ozlojedili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ozlojedio |
2. | bio si ozlojedio |
3. | bio je ozlojedio |
množina | |
1. | bili smo ozlojedili |
2. | bili ste ozlojedili |
3. | bili su ozlojedili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ozlojedi |
množina | |
1. | ozlojedimo |
2. | ozlojedite |
glagolski prilog prošli | |
ozlojedivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ozlojedio, ozlojedila, ozlojedilo | |
ozlojedili, ozlojedile, ozlojedila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ozlojeđen, ozlojeđena, ozlojeđeno | |
ozlojeđeni, ozlojeđene, ozlojeđena |