ozloglašávati
ozloglašávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. ozloglàšāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ozloglašavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ozloglašavam |
2. | ozloglašavaš |
3. | ozloglašava |
množina | |
1. | ozloglašavamo |
2. | ozloglašavate |
3. | ozloglašavaju |
futur | |
jednina | |
1. | ozloglašavat ću |
2. | ozloglašavat ćeš |
3. | ozloglašavat će |
množina | |
1. | ozloglašavat ćemo |
2. | ozloglašavat ćete |
3. | ozloglašavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ozloglašavah |
2. | ozloglašavaše |
3. | ozloglašavaše |
množina | |
1. | ozloglašavasmo |
2. | ozloglašavaste |
3. | ozloglašavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ozloglašavao sam |
2. | ozloglašavao si |
3. | ozloglašavao je |
množina | |
1. | ozloglašavali smo |
2. | ozloglašavali ste |
3. | ozloglašavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ozloglašavao |
2. | bio si ozloglašavao |
3. | bio je ozloglašavao |
množina | |
1. | bili smo ozloglašavali |
2. | bili ste ozloglašavali |
3. | bili su ozloglašavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ozloglašavaj |
množina | |
1. | ozloglašavajmo |
2. | ozloglašavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ozloglašavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ozloglašavao, ozloglašavala, ozloglašavalo | |
ozloglašavali, ozloglašavale, ozloglašavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ozloglašavan, ozloglašavana, ozloglašavano | |
ozloglašavani, ozloglašavane, ozloglašavana |