nàtūći
nàtūći (se) svrš. 〈prez. natúčēm (se), pril. pr. nàtūkāvši (se), imp. natúci (se), prid. rad. nàtūkao (se), prid. trp. natùčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
natući | |
prezent | |
jednina | |
1. | natučem |
2. | natučeš |
3. | natuče |
množina | |
1. | natučemo |
2. | natučete |
3. | natuku |
futur | |
jednina | |
1. | natući ću |
2. | natući ćeš |
3. | natući će |
množina | |
1. | natući ćemo |
2. | natući ćete |
3. | natući će |
aorist | |
jednina | |
1. | natukoh |
2. | natuče |
3. | natuče |
množina | |
1. | natukosmo |
2. | natukoste |
3. | natukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | natukao sam |
2. | natukao si |
3. | natukao je |
množina | |
1. | natukli smo |
2. | natukli ste |
3. | natukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam natukao |
2. | bio si natukao |
3. | bio je natukao |
množina | |
1. | bili smo natukli |
2. | bili ste natukli |
3. | bili su natukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | natuci |
množina | |
1. | natucimo |
2. | natucite |
glagolski prilog prošli | |
natukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
natukao, natukla, natuklo | |
natukli, natukle, natukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
natučen, natučena, natučeno | |
natučeni, natučene, natučena |
1. | (čega) uloviti u velikom broju [natući štetočina]; potamaniti |
2. | (koga) jako istući, premlatiti [natući dijete] |
3. | (što) udarcem povrijediti [natući koljeno] |
4. | (što) čvrsto nataknuti [natući kapu na čelo]; nabiti |
5. | (se) pasti i udariti se; ozlijediti se |
6. | a. dobiti željenu količinu čega što se tuče, usp. nakȑcati, kȑcati b. pren. steći, dobiti veću količinu čega [natući novaca] |