nàviti
nàviti (što) svrš. 〈prez. nȁvijēm, pril. pr. -īvši, imp. nàvīj, aor. nàvih, prid. trp. navìjen/nȁvīt〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | navijem |
| 2. | naviješ |
| 3. | navije |
| množina | |
| 1. | navijemo |
| 2. | navijete |
| 3. | naviju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | navit ću |
| 2. | navit ćeš |
| 3. | navit će |
| množina | |
| 1. | navit ćemo |
| 2. | navit ćete |
| 3. | navit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | navih |
| 2. | navi |
| 3. | navi |
| množina | |
| 1. | navismo |
| 2. | naviste |
| 3. | naviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | navio sam |
| 2. | navio si |
| 3. | navio je |
| množina | |
| 1. | navili smo |
| 2. | navili ste |
| 3. | navili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam navio |
| 2. | bio si navio |
| 3. | bio je navio |
| množina | |
| 1. | bili smo navili |
| 2. | bili ste navili |
| 3. | bili su navili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | navij |
| množina | |
| 1. | navijmo |
| 2. | navijte |
| glagolski prilog prošli | |
| navivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| navio, navila, navilo | |
| navili, navile, navila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| navijen / navit, navijena / navita, navijeno / navito | |
| navijeni / naviti, navijene / navite, navijena / navita | |
Definicija
v. navijati (1)
Frazeologija
⃟ ... kao navijen bez zastoja ne prestajući; intenzivno, brzo i bez prestanka (kao npr. budilica kad je navijena da zvoni, predodžba o spravama itd. koje rade na navijanje) [govori kao navijen]
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Navìalić (Sisak, Karlovac, Donja Stubica), Navìjalić (Prigorje, Pokuplje, Posavina), Návoj (Križevci, Zagorje, Pokuplje), Navójec (Bjelovar, Ðurđevac)
Etimologija
✧ na- + v. viti
