naùljiti
naùljiti (što) svrš. 〈prez. nàuljīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàuljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nauljiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nauljim |
2. | nauljiš |
3. | naulji |
množina | |
1. | nauljimo |
2. | nauljite |
3. | naulje |
futur | |
jednina | |
1. | nauljit ću |
2. | nauljit ćeš |
3. | nauljit će |
množina | |
1. | nauljit ćemo |
2. | nauljit ćete |
3. | nauljit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nauljih |
2. | naulji |
3. | naulji |
množina | |
1. | nauljismo |
2. | nauljiste |
3. | nauljiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nauljio sam |
2. | nauljio si |
3. | nauljio je |
množina | |
1. | nauljili smo |
2. | nauljili ste |
3. | nauljili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nauljio |
2. | bio si nauljio |
3. | bio je nauljio |
množina | |
1. | bili smo nauljili |
2. | bili ste nauljili |
3. | bili su nauljili |
imperativ | |
jednina | |
2. | naulji |
množina | |
1. | nauljimo |
2. | nauljite |
glagolski prilog prošli | |
nauljivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nauljio, nauljila, nauljilo | |
nauljili, nauljile, nauljila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nauljen, nauljena, nauljeno | |
nauljeni, nauljene, nauljena |