Hrvatski jezični portal

nàviknuti

nàviknuti (se) svrš.prez. nàviknēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. nàvikni (se), prid. rad. nàvikao (se)〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
naviknuti
 
prezent
jednina
1. naviknem
2. navikneš
3. navikne
množina
1. naviknemo
2. naviknete
3. naviknu
 
futur
jednina
1. naviknut ću
2. naviknut ćeš
3. naviknut će
množina
1. naviknut ćemo
2. naviknut ćete
3. naviknut će
 
aorist
jednina
1. naviknuh / navikoh
2. naviknu / naviče
3. naviknu / naviče
množina
1. naviknusmo / navikosmo
2. naviknuste / navikoste
3. naviknuše / navikoše
 
perfekt
jednina
1. naviknuo sam
2. naviknuo si
3. naviknuo je
množina
1. naviknuli smo
2. naviknuli ste
3. naviknuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam naviknuo
2. bio si naviknuo
3. bio je naviknuo
množina
1. bili smo naviknuli
2. bili ste naviknuli
3. bili su naviknuli
 
imperativ
jednina
2. navikni
množina
1. naviknimo
2. naviknite
 
glagolski prilog prošli
naviknuvši
 
glagolski pridjev aktivni
naviknuo, naviknula, naviknulo
naviknuli, naviknule, naviknula
 
glagolski pridjev pasivni
naviknut, naviknuta, naviknuto
naviknuti, naviknute, naviknuta
Definicija
1. (se na što, na koga) a. steći naviku b. upoznati se i pomiriti s nečim ili nekim [naviknuti se na čiju prisutnost]
2. a. (koga na što) učiniti da mu što postane navikom b. natjerati nekoga da prihvati koga ili što
Etimologija
✧ na- + prasl. i stsl. vyknǫti: učiti, naviknuti se (rus. výknut', polj. nawyknąć), lit. junksti ← ie. *u (n)k- (skr. ucyati: navikava se)