nogírati
nogírati (koga) dv. 〈prez. nògīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
nogirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nogiram |
2. | nogiraš |
3. | nogira |
množina | |
1. | nogiramo |
2. | nogirate |
3. | nogiraju |
futur | |
jednina | |
1. | nogirat ću |
2. | nogirat ćeš |
3. | nogirat će |
množina | |
1. | nogirat ćemo |
2. | nogirat ćete |
3. | nogirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nogirah |
2. | nogiraše |
3. | nogiraše |
množina | |
1. | nogirasmo |
2. | nogiraste |
3. | nogirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | nogirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | nogirao sam |
2. | nogirao si |
3. | nogirao je |
množina | |
1. | nogirali smo |
2. | nogirali ste |
3. | nogirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nogirao |
2. | bio si nogirao |
3. | bio je nogirao |
množina | |
1. | bili smo nogirali |
2. | bili ste nogirali |
3. | bili su nogirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nogiraj |
množina | |
1. | nogirajmo |
2. | nogirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
nogirajući | |
glagolski prilog prošli | |
nogiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nogirao, nogirala, nogiralo | |
nogirali, nogirale, nogirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nogiran, nogirana, nogirano | |
nogirani, nogirane, nogirana |