nìšaniti
nìšaniti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nišaniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nišanim |
2. | nišaniš |
3. | nišani |
množina | |
1. | nišanimo |
2. | nišanite |
3. | nišane |
futur | |
jednina | |
1. | nišanit ću |
2. | nišanit ćeš |
3. | nišanit će |
množina | |
1. | nišanit ćemo |
2. | nišanit ćete |
3. | nišanit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nišanjah |
2. | nišanjaše |
3. | nišanjaše |
množina | |
1. | nišanjasmo |
2. | nišanjaste |
3. | nišanjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nišanio sam |
2. | nišanio si |
3. | nišanio je |
množina | |
1. | nišanili smo |
2. | nišanili ste |
3. | nišanili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nišanio |
2. | bio si nišanio |
3. | bio je nišanio |
množina | |
1. | bili smo nišanili |
2. | bili ste nišanili |
3. | bili su nišanili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nišani |
množina | |
1. | nišanimo |
2. | nišanite |
glagolski prilog sadašnji | |
nišaneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
nišanio, nišanila, nišanilo | |
nišanili, nišanile, nišanila |