Mȁrīn
Mȁrīn
Onomastika
m. os. ime (svetačkoga podrijetla); hip.: Marínko; Marína ž. os. ime; isto: Marinèla (← tal.)
◊ pr.: Demàrin (Pula), Màrina (Beli Manastir, Omiš), Marínac (520, Buzet, Primorje, Lika), Marínčević (Velika Gorica), Màrīnčić (690, Ozalj, Istra, Primorje, Kordun, I Slavonija), Marinèlić (Brač, sred. Dalmacija), Màrīni (Marȋni) (Split, sred. Dalmacija, Primorje), Màrinić (1710, Lika, Gorski kotar, Primorje, Posavina, Slavonija), Mȁrīnov (300, Šibenik, sred. Dalmacija), Marínović (3850, J i S Dalmacija, Zagora)
◊ pr.: Demàrin (Pula), Màrina (Beli Manastir, Omiš), Marínac (520, Buzet, Primorje, Lika), Marínčević (Velika Gorica), Màrīnčić (690, Ozalj, Istra, Primorje, Kordun, I Slavonija), Marinèlić (Brač, sred. Dalmacija), Màrīni (Marȋni) (Split, sred. Dalmacija, Primorje), Màrinić (1710, Lika, Gorski kotar, Primorje, Posavina, Slavonija), Mȁrīnov (300, Šibenik, sred. Dalmacija), Marínović (3850, J i S Dalmacija, Zagora)
Etimologija
✧ lat. Marinus ← marinus: morski
