mimòīći
mimòīći (se) svrš. 〈prez. mimòīđēm (se), aor. mimoíđoh (se), pril. pr. -išāvši (se), prid. rad. -išao/-išla (se) ž, prid. trp. mimòīđen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mimoići | |
prezent | |
jednina | |
1. | mimoiđem |
2. | mimoiđeš |
3. | mimoiđe |
množina | |
1. | mimoiđemo |
2. | mimoiđete |
3. | mimoiđu |
futur | |
jednina | |
1. | mimoići ću |
2. | mimoići ćeš |
3. | mimoići će |
množina | |
1. | mimoići ćemo |
2. | mimoići ćete |
3. | mimoići će |
aorist | |
jednina | |
1. | mimoiđoh |
2. | mimoiđe |
3. | mimoiđe |
množina | |
1. | mimoiđosmo |
2. | mimoiđoste |
3. | mimoiđoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | mimoišao sam |
2. | mimoišao si |
3. | mimoišao je |
množina | |
1. | mimoišli smo |
2. | mimoišli ste |
3. | mimoišli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mimoišao |
2. | bio si mimoišao |
3. | bio je mimoišao |
množina | |
1. | bili smo mimoišli |
2. | bili ste mimoišli |
3. | bili su mimoišli |
imperativ | |
jednina | |
2. | mimoiđi |
množina | |
1. | mimoiđimo |
2. | mimoiđite |
glagolski prilog prošli | |
mimoišavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
mimoišao, mimoišla, mimoišlo | |
mimoišli, mimoišle, mimoišla | |
glagolski pridjev pasivni | |
mimoiđen, mimoiđena, mimoiđeno | |
mimoiđeni, mimoiđene, mimoiđena |
1. | (se s kim) proći u suprotnim smjerovima bez dodira |
2. | (što, koga) pren. ne spomenuti, ne uzeti kao temu, svjesno zanemariti, zaobići |