mìnistar
mìnistar m 〈G -tra, N mn -tri〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | ministar |
| G | ministra |
| D | ministru |
| A | ministra |
| V | ministre |
| L | ministru |
| I | ministrom |
| množina | |
| N | ministri |
| G | ministara |
| D | ministrima |
| A | ministre |
| V | ministri |
| L | ministrima |
| I | ministrima |
Definicija
najviši državni službenik, član vlade na čelu jedne grane državne uprave, resora [ministar vanjskih poslova]
Etimologija
✧ lat. minister: sluga ≃ ministrare: služiti
