b
b, B
1. | 〈indekl.〉 lingv. a. (m) fon. zvučni, praskavi (okluzivni), dvousneni (bilabijalni), zatvorni (konsonantski) glas [ovaj b] b. (sr) drugo slovo latinice i hrvatske abecede kojim se piše taj glas [malo b; veliko B] c. (sr) izvan konteksta [ovo be; 〈mn〉 ova be] |
2. | pov. u glagoljici i bosanici oznaka za brojčanu vrijednost 2 |
3. | znak drugoga mjesta u redu [u prilogu: a) diploma b) domovnica] |
4. | fiz. znak za barn |
5. | glazb. a. znak za polustupanjsko sniženje tona h b. kratica za basso c. pov. drugi ton notnoga sustava koji je započinjao slovom a |
6. | inform. nenormirani znak za bit |
7. | mat. a. u algebri znak za opći broj b. nenormirani znak za binarni broj |
8. | (B) međunarodna registracijska kratica za Belgiju |
9. | (B) fiz. a. znak za magnetnu indukciju b. znak za bel |
10. | (B) tisk. (s glavnim brojem) znak za normiranu veličinu papiru [B3, B4] |
11. | (B) inform. a. znak za bajt b. oznaka drugoga disketnoga pogona (B:) |
12. | (B) kem. simbol za element bor |
13. | (B) med. tip ljudske krvi u sustavu krvne grupe ABO |
14. | (B) geol. iluvijalni sloj (horizont) tla |
15. | (B) prom. a. vozačka dozvola koja dopušta upravljanje vozilima do 3,5 t i do 8 sjedala b. oznaka za klasu letjelica aerostata (dirižabla), odnosno zračnih brodova |
16. | (B) mat. znak koji u heksadecimalnom brojevnom sustavu označuje broj 11 |