Hrvatski jezični portal

mìrākul

mìrākul (mirȃkul) m

Izvedeni oblici
jednina
N mirakul
G mirakula
D mirakulu
A mirakul
V mirakule
L mirakulu
I mirakulom
množina
N mirakuli
G mirakula
D mirakulima
A mirakule
V mirakuli
L mirakulima
I mirakulima
jednina
N mirakul
G mirakula
D mirakulu
A mirakul
V mirakule
L mirakulu
I mirakulom
množina
N mirakuli
G mirakula
D mirakulima
A mirakule
V mirakuli
L mirakulima
I mirakulima
Definicija
1. pov. srednjovjekovna sakralna drama u kojoj se prikazuje život Majke Božje, svetaca i mučenika; prikazanje
2. reg. iron. a. čudo (u zn. pretjerivanja i pravljenja čudesa od neznatnih sitnica) b. smiješna, zapletena situacija
Frazeologija
praviti (činiti, priređivati) mirakule reg. praviti čudesa od ničega
Etimologija
lat. miraculum ≃ mirari: diviti se, čuditi se