bȁbičiti
bȁbičiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
babičiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | babičim |
2. | babičiš |
3. | babiči |
množina | |
1. | babičimo |
2. | babičite |
3. | babiče |
futur | |
jednina | |
1. | babičit ću |
2. | babičit ćeš |
3. | babičit će |
množina | |
1. | babičit ćemo |
2. | babičit ćete |
3. | babičit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | babičah |
2. | babičaše |
3. | babičaše |
množina | |
1. | babičasmo |
2. | babičaste |
3. | babičahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | babičio sam |
2. | babičio si |
3. | babičio je |
množina | |
1. | babičili smo |
2. | babičili ste |
3. | babičili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam babičio |
2. | bio si babičio |
3. | bio je babičio |
množina | |
1. | bili smo babičili |
2. | bili ste babičili |
3. | bili su babičili |
imperativ | |
jednina | |
2. | babiči |
množina | |
1. | babičimo |
2. | babičite |
glagolski prilog sadašnji | |
babičeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
babičio, babičila, babičilo | |
babičili, babičile, babičila | |
glagolski pridjev pasivni | |
babičen, babičena, babičeno | |
babičeni, babičene, babičena |