múknuti
múknuti svrš. 〈prez. mẉknēm, pril. pr. -ūvši, imp. múkni, prid. rad. múknuo〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
muknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | muknem |
2. | mukneš |
3. | mukne |
množina | |
1. | muknemo |
2. | muknete |
3. | muknu |
futur | |
jednina | |
1. | muknut ću |
2. | muknut ćeš |
3. | muknut će |
množina | |
1. | muknut ćemo |
2. | muknut ćete |
3. | muknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | muknuh |
2. | muknu |
3. | muknu |
množina | |
1. | muknusmo |
2. | muknuste |
3. | muknuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | muknuo sam |
2. | muknuo si |
3. | muknuo je |
množina | |
1. | muknuli smo |
2. | muknuli ste |
3. | muknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam muknuo |
2. | bio si muknuo |
3. | bio je muknuo |
množina | |
1. | bili smo muknuli |
2. | bili ste muknuli |
3. | bili su muknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | mukni |
množina | |
1. | muknimo |
2. | muknite |
glagolski prilog prošli | |
muknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
muknuo, muknula, muknulo | |
muknuli, muknule, muknula |