nahrupljívati
nahrupljívati () nesvrš. 〈prez. nahrùpljujēm, pril. sad. nahrùpljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nahrupljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nahrupljujem |
| 2. | nahrupljuješ |
| 3. | nahrupljuje |
| množina | |
| 1. | nahrupljujemo |
| 2. | nahrupljujete |
| 3. | nahrupljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nahrupljivat ću |
| 2. | nahrupljivat ćeš |
| 3. | nahrupljivat će |
| množina | |
| 1. | nahrupljivat ćemo |
| 2. | nahrupljivat ćete |
| 3. | nahrupljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nahrupljivah |
| 2. | nahrupljivaše |
| 3. | nahrupljivaše |
| množina | |
| 1. | nahrupljivasmo |
| 2. | nahrupljivaste |
| 3. | nahrupljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nahrupljivao sam |
| 2. | nahrupljivao si |
| 3. | nahrupljivao je |
| množina | |
| 1. | nahrupljivali smo |
| 2. | nahrupljivali ste |
| 3. | nahrupljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nahrupljivao |
| 2. | bio si nahrupljivao |
| 3. | bio je nahrupljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo nahrupljivali |
| 2. | bili ste nahrupljivali |
| 3. | bili su nahrupljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nahrupljuj |
| množina | |
| 1. | nahrupljujmo |
| 2. | nahrupljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nahrupljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nahrupljivao, nahrupljivala, nahrupljivalo | |
| nahrupljivali, nahrupljivale, nahrupljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nahrupljivan, nahrupljivana, nahrupljivano | |
| nahrupljivani, nahrupljivane, nahrupljivana | |
Etimologija
✧ vidi nahrúpiti
