nagovijéstiti
nagovijéstiti (što) svrš. 〈prez. nagòvijēstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nagòvijēšten〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nagovijestiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nagovijestim |
2. | nagovijestiš |
3. | nagovijesti |
množina | |
1. | nagovijestimo |
2. | nagovijestite |
3. | nagovijeste |
futur | |
jednina | |
1. | nagovijestit ću |
2. | nagovijestit ćeš |
3. | nagovijestit će |
množina | |
1. | nagovijestit ćemo |
2. | nagovijestit ćete |
3. | nagovijestit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nagovijestih |
2. | nagovijesti |
3. | nagovijesti |
množina | |
1. | nagovijestismo |
2. | nagovijestiste |
3. | nagovijestiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nagovijestio sam |
2. | nagovijestio si |
3. | nagovijestio je |
množina | |
1. | nagovijestili smo |
2. | nagovijestili ste |
3. | nagovijestili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nagovijestio |
2. | bio si nagovijestio |
3. | bio je nagovijestio |
množina | |
1. | bili smo nagovijestili |
2. | bili ste nagovijestili |
3. | bili su nagovijestili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nagovijesti |
množina | |
1. | nagovijestimo |
2. | nagovijestite |
glagolski prilog prošli | |
nagovijestivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nagovijestio, nagovijestila, nagovijestilo | |
nagovijestili, nagovijestile, nagovijestila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nagoviješten, nagoviještena, nagoviješteno | |
nagoviješteni, nagoviještene, nagoviještena |
1. | objaviti što javnosti; najaviti |
2. | učiniti poznatim unaprijed; najaviti, navijestiti |
3. | proreći |