nabacívati
nabacívati (što, se) nesvrš. 〈prez. nabàcujēm (se), pril. sad. nabàcujūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nabacivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nabacujem |
2. | nabacuješ |
3. | nabacuje |
množina | |
1. | nabacujemo |
2. | nabacujete |
3. | nabacuju |
futur | |
jednina | |
1. | nabacivat ću |
2. | nabacivat ćeš |
3. | nabacivat će |
množina | |
1. | nabacivat ćemo |
2. | nabacivat ćete |
3. | nabacivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nabacivah |
2. | nabacivaše |
3. | nabacivaše |
množina | |
1. | nabacivasmo |
2. | nabacivaste |
3. | nabacivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nabacivao sam |
2. | nabacivao si |
3. | nabacivao je |
množina | |
1. | nabacivali smo |
2. | nabacivali ste |
3. | nabacivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nabacivao |
2. | bio si nabacivao |
3. | bio je nabacivao |
množina | |
1. | bili smo nabacivali |
2. | bili ste nabacivali |
3. | bili su nabacivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nabacuj |
množina | |
1. | nabacujmo |
2. | nabacujte |
glagolski prilog sadašnji | |
nabacujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nabacivao, nabacivala, nabacivalo | |
nabacivali, nabacivale, nabacivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nabacivan, nabacivana, nabacivano | |
nabacivani, nabacivane, nabacivana |
1. | v. nabaciti |
2. | (se) žarg. salijetati momka/djevojku ljubavnim ponudama; upucavati se |