nadòmjestiti
nadòmjestiti (što, koga) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nadòmješten〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nadomjestiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nadomjestim |
2. | nadomjestiš |
3. | nadomjesti |
množina | |
1. | nadomjestimo |
2. | nadomjestite |
3. | nadomjeste |
futur | |
jednina | |
1. | nadomjestit ću |
2. | nadomjestit ćeš |
3. | nadomjestit će |
množina | |
1. | nadomjestit ćemo |
2. | nadomjestit ćete |
3. | nadomjestit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nadomjestih |
2. | nadomjesti |
3. | nadomjesti |
množina | |
1. | nadomjestismo |
2. | nadomjestiste |
3. | nadomjestiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nadomjestio sam |
2. | nadomjestio si |
3. | nadomjestio je |
množina | |
1. | nadomjestili smo |
2. | nadomjestili ste |
3. | nadomjestili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nadomjestio |
2. | bio si nadomjestio |
3. | bio je nadomjestio |
množina | |
1. | bili smo nadomjestili |
2. | bili ste nadomjestili |
3. | bili su nadomjestili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nadomjesti |
množina | |
1. | nadomjestimo |
2. | nadomjestite |
glagolski prilog prošli | |
nadomjestivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nadomjestio, nadomjestila, nadomjestilo | |
nadomjestili, nadomjestile, nadomjestila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nadomješten, nadomještena, nadomješteno | |
nadomješteni, nadomještene, nadomještena |