nàdviti se
nàdviti se (nad koga, nad što) svrš. 〈prez. nȁdvijēm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. nadvìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nadviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nadvijem |
| 2. | nadviješ |
| 3. | nadvije |
| množina | |
| 1. | nadvijemo |
| 2. | nadvijete |
| 3. | nadviju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nadvit ću |
| 2. | nadvit ćeš |
| 3. | nadvit će |
| množina | |
| 1. | nadvit ćemo |
| 2. | nadvit ćete |
| 3. | nadvit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nadvih |
| 2. | nadvi |
| 3. | nadvi |
| množina | |
| 1. | nadvismo |
| 2. | nadviste |
| 3. | nadviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nadvio sam |
| 2. | nadvio si |
| 3. | nadvio je |
| množina | |
| 1. | nadvili smo |
| 2. | nadvili ste |
| 3. | nadvili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nadvio |
| 2. | bio si nadvio |
| 3. | bio je nadvio |
| množina | |
| 1. | bili smo nadvili |
| 2. | bili ste nadvili |
| 3. | bili su nadvili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nadvij |
| množina | |
| 1. | nadvijmo |
| 2. | nadvijte |
| glagolski prilog prošli | |
| nadvivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nadvio, nadvila, nadvilo | |
| nadvili, nadvile, nadvila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nadvijen / nadvit, nadvijena / nadvita, nadvijeno / nadvito | |
| nadvijeni / nadviti, nadvijene / nadvite, nadvijena / nadvita | |
Definicija
| 1. | a. nagnuti se nad nekog ili nešto što je niže, naći se iznad nekog ili nečeg, stajati ili visjeti iznad b. pren. prijetiti |
| 2. | biti izgrađen, nalaziti se iznad ili preko čega (o stupovima, svodovima, lukovima) |
Etimologija
✧ nad- + v. viti
