nàsrtati
nàsrtati (na koga) nesvrš. 〈prez. nàsrćēm, pril. sad. nàsrćūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nasrtati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nasrćem |
2. | nasrćeš |
3. | nasrće |
množina | |
1. | nasrćemo |
2. | nasrćete |
3. | nasrću |
futur | |
jednina | |
1. | nasrtat ću |
2. | nasrtat ćeš |
3. | nasrtat će |
množina | |
1. | nasrtat ćemo |
2. | nasrtat ćete |
3. | nasrtat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nasrtah |
2. | nasrtaše |
3. | nasrtaše |
množina | |
1. | nasrtasmo |
2. | nasrtaste |
3. | nasrtahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nasrtao sam |
2. | nasrtao si |
3. | nasrtao je |
množina | |
1. | nasrtali smo |
2. | nasrtali ste |
3. | nasrtali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nasrtao |
2. | bio si nasrtao |
3. | bio je nasrtao |
množina | |
1. | bili smo nasrtali |
2. | bili ste nasrtali |
3. | bili su nasrtali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nasrći |
množina | |
1. | nasrćimo |
2. | nasrćite |
glagolski prilog sadašnji | |
nasrćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nasrtao, nasrtala, nasrtalo | |
nasrtali, nasrtale, nasrtala |