namŕštiti se
namŕštiti se svrš. 〈prez. nàmṟštīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. nàmṟšten〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
namrštiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | namrštim |
2. | namrštiš |
3. | namršti |
množina | |
1. | namrštimo |
2. | namrštite |
3. | namršte |
futur | |
jednina | |
1. | namrštit ću |
2. | namrštit ćeš |
3. | namrštit će |
množina | |
1. | namrštit ćemo |
2. | namrštit ćete |
3. | namrštit će |
aorist | |
jednina | |
1. | namrštih |
2. | namršti |
3. | namršti |
množina | |
1. | namrštismo |
2. | namrštiste |
3. | namrštiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | namrštio sam |
2. | namrštio si |
3. | namrštio je |
množina | |
1. | namrštili smo |
2. | namrštili ste |
3. | namrštili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam namrštio |
2. | bio si namrštio |
3. | bio je namrštio |
množina | |
1. | bili smo namrštili |
2. | bili ste namrštili |
3. | bili su namrštili |
imperativ | |
jednina | |
2. | namršti |
množina | |
1. | namrštimo |
2. | namrštite |
glagolski prilog prošli | |
namrštivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
namrštio, namrštila, namrštilo | |
namrštili, namrštile, namrštila | |
glagolski pridjev pasivni | |
namršten, namrštena, namršteno | |
namršteni, namrštene, namrštena |