nànijēti
nànijēti (što) svrš. 〈prez. nanèsēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. nȁnio/nȁnijēla ž, prid. trp. nanèsen/nȁnijēt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nanijeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nanesem |
2. | naneseš |
3. | nanese |
množina | |
1. | nanesemo |
2. | nanesete |
3. | nanesu |
futur | |
jednina | |
1. | nanijet ću |
2. | nanijet ćeš |
3. | nanijet će |
množina | |
1. | nanijet ćemo |
2. | nanijet ćete |
3. | nanijet će |
aorist | |
jednina | |
1. | nanesoh / nanijeh |
2. | nanese / nanije |
3. | nanese / nanije |
množina | |
1. | nanesosmo / nanijesmo |
2. | nanesoste / nanijeste |
3. | nanesoše / naniješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | nanio sam |
2. | nanio si |
3. | nanio je |
množina | |
1. | nanijeli smo |
2. | nanijeli ste |
3. | nanijeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nanio |
2. | bio si nanio |
3. | bio je nanio |
množina | |
1. | bili smo nanijeli |
2. | bili ste nanijeli |
3. | bili su nanijeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | nanesi |
množina | |
1. | nanesimo |
2. | nanesite |
glagolski prilog prošli | |
nanijevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nanio, nanijela, nanijelo | |
nanijeli, nanijele, nanijela | |
glagolski pridjev pasivni | |
nanijet / nanesen, nanijeta / nanesena, nanijeto / naneseno | |
nanijeti / naneseni, nanijete / nanesene, nanijeta / nanesena |
1. | (što) donijeti noseći u više navrata, prikupiti nošenjem na neko mjesto [nanijeti jabuke] |
2. | a. (što) donijeti sa sobom, ostaviti za sobom (o vodi, vjetru) [nanijeti šljunak]; naplaviti b. (što) nenamjerno donijeti sa sobom [nanijeti blato na cipelama] c. (koga, što) pren. dovesti neplanirano iz nekog pravca [nanijelo ga je u Zagreb] |
3. | staviti (upisati, ucrtati, namazati) na neku površinu [nanijeti na kartu; nanijeti šminku na lice] |
4. | (što kome) uzrokovati, zadati [nanijeti štetu; nanijeti bol] |