namíriti
namíriti (se) svrš. 〈prez. nàmīrīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàmīren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
namiriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | namirim |
2. | namiriš |
3. | namiri |
množina | |
1. | namirimo |
2. | namirite |
3. | namire |
futur | |
jednina | |
1. | namirit ću |
2. | namirit ćeš |
3. | namirit će |
množina | |
1. | namirit ćemo |
2. | namirit ćete |
3. | namirit će |
aorist | |
jednina | |
1. | namirih |
2. | namiri |
3. | namiri |
množina | |
1. | namirismo |
2. | namiriste |
3. | namiriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | namirio sam |
2. | namirio si |
3. | namirio je |
množina | |
1. | namirili smo |
2. | namirili ste |
3. | namirili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam namirio |
2. | bio si namirio |
3. | bio je namirio |
množina | |
1. | bili smo namirili |
2. | bili ste namirili |
3. | bili su namirili |
imperativ | |
jednina | |
2. | namiri |
množina | |
1. | namirimo |
2. | namirite |
glagolski prilog prošli | |
namirivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
namirio, namirila, namirilo | |
namirili, namirile, namirila | |
glagolski pridjev pasivni | |
namiren, namirena, namireno | |
namireni, namirene, namirena |
1. | (koga, što) ispuniti čija traženja u novcu i sl., ispuniti takvu obvezu, srediti račun; isplatiti, nadoknaditi, platiti |
2. | (koga, što) završiti svakodnevne uobičajene poslove (hranjenje, čišćenje i sl.) [namiriti stoku] |
3. | (se) a. zadovoljiti sve potrebe (ob. tjelesne) b. naplatiti dugove |