naòštriti
naòštriti (se) svrš. 〈prez. nàoštrīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàoštren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
naoštriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | naoštrim |
2. | naoštriš |
3. | naoštri |
množina | |
1. | naoštrimo |
2. | naoštrite |
3. | naoštre |
futur | |
jednina | |
1. | naoštrit ću |
2. | naoštrit ćeš |
3. | naoštrit će |
množina | |
1. | naoštrit ćemo |
2. | naoštrit ćete |
3. | naoštrit će |
aorist | |
jednina | |
1. | naoštrih |
2. | naoštri |
3. | naoštri |
množina | |
1. | naoštrismo |
2. | naoštriste |
3. | naoštriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | naoštrio sam |
2. | naoštrio si |
3. | naoštrio je |
množina | |
1. | naoštrili smo |
2. | naoštrili ste |
3. | naoštrili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam naoštrio |
2. | bio si naoštrio |
3. | bio je naoštrio |
množina | |
1. | bili smo naoštrili |
2. | bili ste naoštrili |
3. | bili su naoštrili |
imperativ | |
jednina | |
2. | naoštri |
množina | |
1. | naoštrimo |
2. | naoštrite |
glagolski prilog prošli | |
naoštrivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
naoštrio, naoštrila, naoštrilo | |
naoštrili, naoštrile, naoštrila | |
glagolski pridjev pasivni | |
naoštren, naoštrena, naoštreno | |
naoštreni, naoštrene, naoštrena |
1. | (što) povećati oštrinu sječiva, postići da što (nož, pila i sl.) bolje siječe ili reže; nabrusiti |
2. | (se) a. biti spreman, spremati se za sukob b. (se na što) osjetiti veliku želju za čim [naoštriti se na svađu] |