naoružávati
naoružávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. naorùžāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
naoružavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | naoružavam |
2. | naoružavaš |
3. | naoružava |
množina | |
1. | naoružavamo |
2. | naoružavate |
3. | naoružavaju |
futur | |
jednina | |
1. | naoružavat ću |
2. | naoružavat ćeš |
3. | naoružavat će |
množina | |
1. | naoružavat ćemo |
2. | naoružavat ćete |
3. | naoružavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | naoružavah |
2. | naoružavaše |
3. | naoružavaše |
množina | |
1. | naoružavasmo |
2. | naoružavaste |
3. | naoružavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | naoružavao sam |
2. | naoružavao si |
3. | naoružavao je |
množina | |
1. | naoružavali smo |
2. | naoružavali ste |
3. | naoružavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam naoružavao |
2. | bio si naoružavao |
3. | bio je naoružavao |
množina | |
1. | bili smo naoružavali |
2. | bili ste naoružavali |
3. | bili su naoružavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | naoružavaj |
množina | |
1. | naoružavajmo |
2. | naoružavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
naoružavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
naoružavao, naoružavala, naoružavalo | |
naoružavali, naoružavale, naoružavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
naoružavan, naoružavana, naoružavano | |
naoružavani, naoružavane, naoružavana |