narícati
narícati nesvrš. 〈prez. nàrīčēm, pril. sad. naríčūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
naricati | |
prezent | |
jednina | |
1. | naričem |
2. | naričeš |
3. | nariče |
množina | |
1. | naričemo |
2. | naričete |
3. | nariču |
futur | |
jednina | |
1. | naricat ću |
2. | naricat ćeš |
3. | naricat će |
množina | |
1. | naricat ćemo |
2. | naricat ćete |
3. | naricat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | naricah |
2. | naricaše |
3. | naricaše |
množina | |
1. | naricasmo |
2. | naricaste |
3. | naricahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | naricao sam |
2. | naricao si |
3. | naricao je |
množina | |
1. | naricali smo |
2. | naricali ste |
3. | naricali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam naricao |
2. | bio si naricao |
3. | bio je naricao |
množina | |
1. | bili smo naricali |
2. | bili ste naricali |
3. | bili su naricali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nariči |
množina | |
1. | naričimo |
2. | naričite |
glagolski prilog sadašnji | |
naričući | |
glagolski pridjev aktivni | |
naricao, naricala, naricalo | |
naricali, naricale, naricala |