Hrvatski jezični portal

nárav

nárav ž 〈G I -i〉

Izvedeni oblici
jednina
N narav
G naravi
D naravi
A narav
V naravi
L naravi
I naravlju / naravi
množina
N naravi
G naravi
D naravima
A naravi
V naravi
L naravima
I naravima
Definicija
1. razg. osobine ličnosti; ćud, priroda, temperament
2. zast. priroda (1), v.
Etimologija
prasl. *norvъ (rus. nórov: običaj, češ. mrav), lit. noras: volja ← ie. *h2ner-/h2nor-: snaga (skr. sūnaras: prikladan, stir. nert: snaga)