nárav
nárav ž 〈G I -i〉
jednina | |
---|---|
N | narav |
G | naravi |
D | naravi |
A | narav |
V | naravi |
L | naravi |
I | naravlju / naravi |
množina | |
N | naravi |
G | naravi |
D | naravima |
A | naravi |
V | naravi |
L | naravima |
I | naravima |
1. | razg. osobine ličnosti; ćud, priroda, temperament |
2. | zast. priroda (1), v. |