Hrvatski jezični portal

màjōr

màjōr m 〈G majóra, V mȁjōre〉

Izvedeni oblici
jednina
N major
G majora
D majoru
A majora
V majore
L majoru
I majorom
množina
N majori
G majora
D majorima
A majore
V majori
L majorima
I majorima
Definicija
vojn. prvi viši časnički čin kopnene vojske i avijacije u raznim vojskama; bojnik
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Màjor (330, Baranja, Slavonija, majur, ← mađ.)
Etimologija
njem. Major ← šp. mayor ← lat. maior: veći, viši, stariji ← magnus: velik