Hrvatski jezični portal

màjūr

màjūr m 〈G majúra〉

Izvedeni oblici
jednina
N majur
G majura
D majuru
A majur
V majuru
L majuru
I majurom
množina
N majuri
G majura
D majurima
A majure
V majuri
L majurima
I majurima
Definicija
reg. imanje s poljima i gospodarskim zgradama; salaš
Onomastika
pr. (prema zanimanju i etnici): Mȁjer (1340, Istra, Primorje, Lika, Podravina, Slavonija), Mȁjerhof (Baranja, Međimurje, ← njem.), Màjerić (440, Zagreb, Međimurje, Zagorje), Majérović (Gospić, Lika, Primorje), Majúrac (Našice), Màjurdžić (Vukovar), Majúrec (220, Velika Gorica, Z Slavonija, Prigorje)
top. (naselja): Màjūr (Vrbovec, 117 stan.), Majúrec (Križevci, 472 stan.)
Etimologija
mađ. major ← njem. Meierhof