rasvijétliti
rasvijétliti svrš. 〈prez. ràsvijētlīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràsvijētljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rasvijetliti | |
prezent | |
jednina | |
1. | rasvijetlim |
2. | rasvijetliš |
3. | rasvijetli |
množina | |
1. | rasvijetlimo |
2. | rasvijetlite |
3. | rasvijetle |
futur | |
jednina | |
1. | rasvijetlit ću |
2. | rasvijetlit ćeš |
3. | rasvijetlit će |
množina | |
1. | rasvijetlit ćemo |
2. | rasvijetlit ćete |
3. | rasvijetlit će |
aorist | |
jednina | |
1. | rasvijetlih |
2. | rasvijetli |
3. | rasvijetli |
množina | |
1. | rasvijetlismo |
2. | rasvijetliste |
3. | rasvijetliše |
perfekt | |
jednina | |
1. | rasvijetlio sam |
2. | rasvijetlio si |
3. | rasvijetlio je |
množina | |
1. | rasvijetlili smo |
2. | rasvijetlili ste |
3. | rasvijetlili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rasvijetlio |
2. | bio si rasvijetlio |
3. | bio je rasvijetlio |
množina | |
1. | bili smo rasvijetlili |
2. | bili ste rasvijetlili |
3. | bili su rasvijetlili |
imperativ | |
jednina | |
2. | rasvijetli |
množina | |
1. | rasvijetlimo |
2. | rasvijetlite |
glagolski prilog prošli | |
rasvijetlivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
rasvijetlio, rasvijetlila, rasvijetlilo | |
rasvijetlili, rasvijetlile, rasvijetlila | |
glagolski pridjev pasivni | |
rasvijetljen, rasvijetljena, rasvijetljeno | |
rasvijetljeni, rasvijetljene, rasvijetljena |
1. | (što) a. baciti na nešto puno svjetlo, osvijetliti sa svih strana tako da sve bude osvijetljeno b. pren. objasniti, protumačiti neki problem |
2. | (se) pren. postati jasan, razgovijetan |