razbìjāč
razbìjāč m 〈G razbijáča〉
jednina | |
---|---|
N | razbijač |
G | razbijača |
D | razbijaču |
A | razbijača |
V | razbijaču |
L | razbijaču |
I | razbijačem |
množina | |
N | razbijači |
G | razbijača |
D | razbijačima |
A | razbijače |
V | razbijači |
L | razbijačima |
I | razbijačima |
1. | (+ potenc.) onaj koji (ili ono što) razbija, lomi ili mrvi |
2. | pren. a. onaj koji unosi rastrojstvo, koji razbija neki program, nastojanje i sl.; sektaš, destruktivna osoba b. onaj koji izaziva tučnjave |