razgovárati
razgovárati (, o čemu) nesvrš. 〈prez. razgòvārām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razgovarati | |
prezent | |
jednina | |
1. | razgovaram |
2. | razgovaraš |
3. | razgovara |
množina | |
1. | razgovaramo |
2. | razgovarate |
3. | razgovaraju |
futur | |
jednina | |
1. | razgovarat ću |
2. | razgovarat ćeš |
3. | razgovarat će |
množina | |
1. | razgovarat ćemo |
2. | razgovarat ćete |
3. | razgovarat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | razgovarah |
2. | razgovaraše |
3. | razgovaraše |
množina | |
1. | razgovarasmo |
2. | razgovaraste |
3. | razgovarahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | razgovarao sam |
2. | razgovarao si |
3. | razgovarao je |
množina | |
1. | razgovarali smo |
2. | razgovarali ste |
3. | razgovarali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razgovarao |
2. | bio si razgovarao |
3. | bio je razgovarao |
množina | |
1. | bili smo razgovarali |
2. | bili ste razgovarali |
3. | bili su razgovarali |
imperativ | |
jednina | |
2. | razgovaraj |
množina | |
1. | razgovarajmo |
2. | razgovarajte |
glagolski prilog sadašnji | |
razgovarajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
razgovarao, razgovarala, razgovaralo | |
razgovarali, razgovarale, razgovarala |
1. | riječima razmjenjivati misli, stavove itd. |
2. | pričati s kim u neposrednom doticaju [razgovarati o djeci] |
3. | voditi s kim razgovor; govoriti [razgovarati na engleskom] |