repetírati
repetírati (što) dv. 〈prez. repètīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
repetirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | repetiram |
2. | repetiraš |
3. | repetira |
množina | |
1. | repetiramo |
2. | repetirate |
3. | repetiraju |
futur | |
jednina | |
1. | repetirat ću |
2. | repetirat ćeš |
3. | repetirat će |
množina | |
1. | repetirat ćemo |
2. | repetirat ćete |
3. | repetirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | repetirah |
2. | repetiraše |
3. | repetiraše |
množina | |
1. | repetirasmo |
2. | repetiraste |
3. | repetirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | repetirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | repetirao sam |
2. | repetirao si |
3. | repetirao je |
množina | |
1. | repetirali smo |
2. | repetirali ste |
3. | repetirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam repetirao |
2. | bio si repetirao |
3. | bio je repetirao |
množina | |
1. | bili smo repetirali |
2. | bili ste repetirali |
3. | bili su repetirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | repetiraj |
množina | |
1. | repetirajmo |
2. | repetirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
repetirajući | |
glagolski prilog prošli | |
repetiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
repetirao, repetirala, repetiralo | |
repetirali, repetirale, repetirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
repetiran, repetirana, repetirano | |
repetirani, repetirane, repetirana |
1. | reg. a. ponoviti/ponavljati razred [repetirati razred] b. uzeti/uzimati repete, uzeti/uzimati još (ob. o hrani) |
2. | vojn. pomicanjem određenog dijela vatrenog oružja, ob. zatvarača puške, ubaciti/ubacivati metak u ležište [repetirati pušku] |