⃟
biti bez glave i repa,
nemati glave ni repa biti bez ikakva reda, zbrkan, smušen, nemati smisla;
biti (naći se, nalaziti se) na repu događaja biti slabo, nedovoljno upoznat s događajima, ostati izvan zbivanja;
dati kome po repu postupiti s kim strogo, kazniti koga;
dignuti rep 1. (komu) učiniti da tko nezasluženo dođe do ugleda, reputacije ili reklame, podići cijenu komu
2. ()
a. pobjeći, izmaknuti se od obveza, izvući se iz neprilika; ispariti, izgubiti se
b. početi se napadno, drsko ponašati, previše sebi dopuštati, postati odviše slobodan, drzak;
fali mu samo janjeći rep,
v. janjeći ⃟;
imati glavu i rep biti cjelovit, činiti cjelinu (o knjizi, tekstu itd.), imati smisla, bili dobro sastavljen;
imati (nemati) posla s repovima imati (nemati) posla s najnižima u hijerarhiji, s onima koji nisu važni, koji ne odlučuju, s posljednjima po važnosti; mahati;
ne možeš (ga) uhvatiti ni za glavu (uši, uho) ni za rep ne možeš doznati što stvarno misli, što hoće, sad govori jedno, sad drugo;
ne razgovaram s (ne obraćam se) repovima razgovor sa sporednim osobama nema smisla;
podviti rep povući se, uzmaknuti;
povući mačka za rep loše se provesti, stradati, biti na šteti, gubitku;
prišiti (prikačiti) kome rep ocrniti, opanjkati, ozloglasiti koga;
(vrtjeti, pomahivati) repom umiljavati se, udvarati se, ulagivati se;
stati (nagaziti) zmiji na rep izložiti se zlu, opasnosti;
stati (nagaziti) kome na rep doskočiti kome, prekinuti njegove nepodopštine;
stavi (metni, pospi) mu soli na rep (u šali) uzalud se trudiš jer ti je izmaknuo, ne može se više uhvatiti i dostići;
veži (objesi) ti to mačku o (na) rep ništa ti to ne vrijedi, ne možeš s tim ništa (učiniti, postići);
vući rep 1. imati predživot u smislu neugodnih pojedinosti koje se pamte
2. imati u životnom putu nepoželjnih detalja u odnosu na izmijenjene prilike i sl.;
vući rep za sobom biti kompromitiran, biti na lošem glasu;
zavlačiti se kome pod rep podilaziti, ulagivati se kome,
usp. podrepaš