biheviorìzam
biheviorìzam m 〈G -zma〉
jednina | |
---|---|
N | biheviorizam |
G | biheviorizma |
D | biheviorizmu |
A | biheviorizam |
V | biheviorizme |
L | biheviorizmu |
I | biheviorizmom |
množina | |
N | biheviorizmi |
G | biheviorizama |
D | biheviorizmima |
A | biheviorizme |
V | biheviorizmi |
L | biheviorizmima |
I | biheviorizmima |
1. | psih. teorija koja znanstveno-egzaktnim promatranjem ponašanja ljudi u raznim situacijama nastoji utvrditi pravilnosti u ljudskom ponašanju, za razliku od psihološke introvertne metode i »analiza duše«, uzima u obzir samo objektivne činjenice manifestirane kroz vanjska obilježja ponašanja; behaviorizam |
2. | lingv. proučavanje jezika na temelju ponašanja jezičnih jedinica |