biheviorìzam
biheviorìzam m 〈G -zma〉
| jednina | |
|---|---|
| N | biheviorizam |
| G | biheviorizma |
| D | biheviorizmu |
| A | biheviorizam |
| V | biheviorizme |
| L | biheviorizmu |
| I | biheviorizmom |
| množina | |
| N | biheviorizmi |
| G | biheviorizama |
| D | biheviorizmima |
| A | biheviorizme |
| V | biheviorizmi |
| L | biheviorizmima |
| I | biheviorizmima |
| 1. | psih. teorija koja znanstveno-egzaktnim promatranjem ponašanja ljudi u raznim situacijama nastoji utvrditi pravilnosti u ljudskom ponašanju, za razliku od psihološke introvertne metode i »analiza duše«, uzima u obzir samo objektivne činjenice manifestirane kroz vanjska obilježja ponašanja; behaviorizam |
| 2. | lingv. proučavanje jezika na temelju ponašanja jezičnih jedinica |