ražalòstiti
ražalòstiti (koga, se) svrš. 〈prez. ražàlostīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ražàlošćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ražalostiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ražalostim |
2. | ražalostiš |
3. | ražalosti |
množina | |
1. | ražalostimo |
2. | ražalostite |
3. | ražaloste |
futur | |
jednina | |
1. | ražalostit ću |
2. | ražalostit ćeš |
3. | ražalostit će |
množina | |
1. | ražalostit ćemo |
2. | ražalostit ćete |
3. | ražalostit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ražalostih |
2. | ražalosti |
3. | ražalosti |
množina | |
1. | ražalostismo |
2. | ražalostiste |
3. | ražalostiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ražalostio sam |
2. | ražalostio si |
3. | ražalostio je |
množina | |
1. | ražalostili smo |
2. | ražalostili ste |
3. | ražalostili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ražalostio |
2. | bio si ražalostio |
3. | bio je ražalostio |
množina | |
1. | bili smo ražalostili |
2. | bili ste ražalostili |
3. | bili su ražalostili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ražalosti |
množina | |
1. | ražalostimo |
2. | ražalostite |
glagolski prilog prošli | |
ražalostivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ražalostio, ražalostila, ražalostilo | |
ražalostili, ražalostile, ražalostila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ražalošćen, ražalošćena, ražalošćeno | |
ražalošćeni, ražalošćene, ražalošćena |