redòvnīk
redòvnīk m 〈G redovníka, N mn redovníci〉
jednina | |
---|---|
N | redovnik |
G | redovnika |
D | redovniku |
A | redovnika |
V | redovniče |
L | redovniku |
I | redovnikom |
množina | |
N | redovnici |
G | redovnika |
D | redovnicima |
A | redovnike |
V | redovnici |
L | redovnicima |
I | redovnicima |
1. | onaj koji pripada katoličkom crkvenom redu i živi u samostanu |
2. | v. kaluđer |
3. | onaj koji u drugim kulturama i religijama živi na način sličan redovniku; monah |