Hrvatski jezični portal

1.	a. skup onoga što dolazi jedno za drugim b. položaj onoga što se nalazi poredano jedno za drugim, jedno ispred drugog ili jedno pored drugog [red stolica u kazalištu]
2.	v. redak
3.	a. društveni stalež, staleška skupina; klasa b. crkveno udruženje ili organizacija; svećenstvo
4.	veći broj koga ili čega; skupina, jedinica
5.	biol. jedna od sistematskih kategorija u biologiji (za razliku od klase, razreda i porodice); ordo
6.	(ob. mn) mat. izraz a1 + a2 +...+ an +... koji naznačuje sumu svih članova zadanog niza, sa smislom proširenja operacije zbrajanja na beskonačno mnogo pribrojnika; suma reda definira se kao limes niza konačnih suma oblika a1 + a2 +...+ an ako taj postoji [konvergentan red, inače divergentan red]
7.	stanje uređeno zakonskim propisima [zakoni reda]; poredak
8.	a. pravilo, propis o ponašanju, postupcima, pristojnost b. pravilan, ustanovljen slijed i način rada; postupanje, postupak c. uređeno stanje, disciplina (u kući, ustanovi i sl.) d. stanje određeno po nekim načelima (običajima, tradicijom, zakonima); poredak
9.	zakonita uzajamna povezanost mnoštva različitih elemenata unutar pojedinih područja u prirodi, društvu i mišljenju; organizacija

∆ dnevni red utvrđen raspored onoga o čemu će se raspravljati (na sjednicama, sastancima i sl.);
drugi red zast. žarg. negativna školska ocjena;
geometrijski red mat. red koji se dobiva iz geometrijskog niza;
kućni red ukupnost propisa o zajedničkom i susjedskom životu i stanovanju;
red čitanja crkv. liturgijska knjiga koja sadrži čitanja iz Svetog pisma za misna slavlja ili za moljenje časoslova;
red mise kat. srednji dio misala koji sadrži nepromjenjive tekstove misnog slavlja uz koje su i točne upute za održavanje mise;
red potencija mat. red koji je građen kao polinom s beskonačnim brojem članova;
vozni red, red vožnje, red letenja, red plovidbe raspored polaska i dolaska vlakova ili drugih sredstava javnog prometa

⃟ A. sve je u redu (ob. u situaciji) učinjeno je kako je zamišljeno, napravljeno je kako smo se dogovorili, opr. nije u redu;
(to) nije u redu (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili kao komentar čijega postupka) to nije bilo pristojno (časno, korektno itd.) [to nije bilo u redu s njegove strane];
B. bez (ikakva) reda 1. ne držeći se pravila, propisa i sl. 2. ispreturano, izmiješano;
biti (stajati) u prvim redovima nalaziti se, biti po rangu, položaju i sl. među prvima, isticati se;
biti (čovjek) od reda znati se ponašati, držati se propisa i principa;
doći na red dobiti svoje mjesto, vrijeme za obavljanje nekog posla;
dovesti u red urediti ono što je bilo nesređeno ili neuredno;
ići (teći) uobičajenim redom događati se, odvijati se uobičajenim, normalnim putem;
ići u red pripadati čemu (kategoriji, vrsti i sl.);
naučiti redu (koga) naučiti ga pristojnosti;
(svi) od reda svi bez razlike, bez odabiranja;
pozivati na red tražiti objašnjenje (od koga), pozivati na odgovornost;
prije reda prije nego što dođe pravi čas;
prvoga reda (biti) prvorazredno, ono što se odlikuje vrsnoćom (za razliku od drugoga reda što slijedi za tim i trećega reda što ne valja, i dalje desetoga, stotoga u istom značenju);
reda radi tek radi formalnosti;
red je tako je običaj, tako pristojnost nalaže;
skinuti s dnevnog reda prestati raspravljati o čemu, prestati se baviti čime;
u prvom redu prije svega, prvenstveno;
u redu slažem se, pristajem (u dijalogu na sugovornikove riječi);
u redu posao sve u redu, nikom ništa, idemo dalje [mene ne smeta ako je netko drugačiji, a ako njega ja smetam nek spusti nos i u redu posao];
red (+ gen.) red (+ gen.) 1. dosl. sloj u pečenju torte, u priređivanju raznih jela [red mesa red krumpira] 2. pren. iron. vješta primjena raznih ili oprečnih stvari radi provođenja vlasti, nadmoći nad ljudima itd. i držanja u nadi i zavisnosti [red obećanja red trikova]; malo jednoga malo drugoga, sad jedno sad drugo, malo ovako malo onako, vruće-hladno, malo biča malo mrkve;
zbiti redove postati složan ili još složniji (ob. u politici, radi ostvarivanja kakvih ciljeva)

♦ pr. (nadimačko): Redovníković (Zagreb, Slunj)

✧ prasl. i stsl. *rędъ (rus. rjad, polj. rząd), lit. rinda ≃ stir. rand: dio, stih