Hrvatski jezični portal

rìtam

rìtam m 〈G rìtma, N mn rìtmovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N ritam
G ritma
D ritmu
A ritam
V ritme
L ritmu
I ritmom
množina
N ritmovi
G ritmova
D ritmovima
A ritmove
V ritmovi
L ritmovima
I ritmovima
Definicija
1. a. pokret ili radnja karakteristična po stalnom ponavljanju elemenata [ritam srca; ritam disanja] b. protok vremena i intenzitet događanja u nekoj radnji, procesu i sl. [ritam priredbe; ritam trke je vrlo visok]
2. glazb. obrazac koji se ponavlja, stvaraju ga note različite dužine i naglašenosti [u ritmu muzike za ples]
3. a. podizanje i spuštanje glasa u govoru ili čitanju, izmjena dugih i kratkih, naglašenih i nenaglašenih slogova b. poetski metar
Sintagma
akcenatski ritam ritam koji se temelji na vremenskim intervalima između naglasaka;
pjesnički ritam (ritam u metrici) knjiž. 1. u klasičnih pisaca suzvučje koje nastaje smještanjem više stopa u jedan sklop 2. u novijih pisaca izmjenjivanje naglašenih i nenaglašenih slogova po određenim pravilima;
prozni ritam knjiž. 1. kod starijih pisaca ritmičnost ili harmonija i ugođaj što ih u govoru ostvaruju različite stope (dugim ili kratkim vokalima) i sklopovi riječi 2. kod novijih pisaca neprekinut niz akcenatskih izričaja općenito nevezan bilo kakvim stalnim pravilima;
slogovni ritam ritam koji se temelji na slogovnim intervalima
Etimologija
lat. rhythmus ← grč. rhythmós: mjera vremena, takt, oblik ≃ rheȋn: teći