réžati
réžati (, na koga) nesvrš. 〈prez. réžīm, pril. sad. réžēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
režati | |
prezent | |
jednina | |
1. | režim |
2. | režiš |
3. | reži |
množina | |
1. | režimo |
2. | režite |
3. | reže |
futur | |
jednina | |
1. | režat ću |
2. | režat ćeš |
3. | režat će |
množina | |
1. | režat ćemo |
2. | režat ćete |
3. | režat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | režah |
2. | režaše |
3. | režaše |
množina | |
1. | režasmo |
2. | režaste |
3. | režahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | režao sam |
2. | režao si |
3. | režao je |
množina | |
1. | režali smo |
2. | režali ste |
3. | režali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam režao |
2. | bio si režao |
3. | bio je režao |
množina | |
1. | bili smo režali |
2. | bili ste režali |
3. | bili su režali |
imperativ | |
jednina | |
2. | reži |
množina | |
1. | režimo |
2. | režite |
glagolski prilog sadašnji | |
režeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
režao, režala, režalo | |
režali, režale, režala |
1. | ispuštati opor, otegnut, prijeteći glas (o psu i srodnim životinjama) [pas reži] |
2. | pren. bijesno, ljuto govoriti kroza zube, bijesno gunđati (ob. prigušujući u sebi nesnošljivo raspoloženje) [režati na svakoga] |