afinírati
afinírati (što) dv. 〈prez. afìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
afinirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | afiniram |
2. | afiniraš |
3. | afinira |
množina | |
1. | afiniramo |
2. | afinirate |
3. | afiniraju |
futur | |
jednina | |
1. | afinirat ću |
2. | afinirat ćeš |
3. | afinirat će |
množina | |
1. | afinirat ćemo |
2. | afinirat ćete |
3. | afinirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | afinirah |
2. | afiniraše |
3. | afiniraše |
množina | |
1. | afinirasmo |
2. | afiniraste |
3. | afinirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | afinirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | afinirao sam |
2. | afinirao si |
3. | afinirao je |
množina | |
1. | afinirali smo |
2. | afinirali ste |
3. | afinirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam afinirao |
2. | bio si afinirao |
3. | bio je afinirao |
množina | |
1. | bili smo afinirali |
2. | bili ste afinirali |
3. | bili su afinirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | afiniraj |
množina | |
1. | afinirajmo |
2. | afinirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
afinirajući | |
glagolski prilog prošli | |
afiniravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
afinirao, afinirala, afiniralo | |
afinirali, afinirale, afinirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
afiniran, afinirana, afinirano | |
afinirani, afinirane, afinirana |