Hrvatski jezični portal

sȅnzor

sȅnzor m

Izvedeni oblici
jednina
N senzor
G senzora
D senzoru
A senzor
V senzore
L senzoru
I senzorom
množina
N senzori
G senzora
D senzorima
A senzore
V senzori
L senzorima
I senzorima
Definicija
1. fiziol. jedna od pet mogućnosti čovjeka i životinje da uspostavi fizički odnos s okolinom; čulo, osjetilo
2. tehn. dio mjernog uređaja koji posebnom osjetljivošću omogućava registriranje promjena fizikalnih veličina [senzori seizmografskog zavoda]; detektor, osjetilo, osjetnik
Etimologija
njem. Sensor engl. sensor ≃ lat. sensus: osjećaj ← sentire: osjećati