Hrvatski jezični portal

sȅf

sȅf m 〈N mn sèfovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N sef
G sefa
D sefu
A sef
V sefe
L sefu
I sefom
množina
N sefovi
G sefova
D sefovima
A sefove
V sefovi
L sefovima
I sefovima
Definicija
1. metalna, ob. čelična blagajna u kojoj se čuvaju dragocjenosti; može biti u banci, u kući, uzidan ili samostojeći
2. razg. strogo čuvani odjel banke, ob. na podrumskoj razini u kojem se čuvaju dragocjenosti i gotovina
Etimologija
engl. safe: sef, siguran