proćerètati
proćerètati (, o čemu) svrš. 〈prez. proćerètām, pril. pr. -āvši, prid. rad. proćerèrtao/proćerètala ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
proćeretati | |
prezent | |
jednina | |
1. | proćeretam |
2. | proćeretaš |
3. | proćereta |
množina | |
1. | proćeretamo |
2. | proćeretate |
3. | proćeretaju |
futur | |
jednina | |
1. | proćeretat ću |
2. | proćeretat ćeš |
3. | proćeretat će |
množina | |
1. | proćeretat ćemo |
2. | proćeretat ćete |
3. | proćeretat će |
aorist | |
jednina | |
1. | proćeretah |
2. | proćereta |
3. | proćereta |
množina | |
1. | proćeretasmo |
2. | proćeretaste |
3. | proćeretaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | proćeretao sam |
2. | proćeretao si |
3. | proćeretao je |
množina | |
1. | proćeretali smo |
2. | proćeretali ste |
3. | proćeretali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam proćeretao |
2. | bio si proćeretao |
3. | bio je proćeretao |
množina | |
1. | bili smo proćeretali |
2. | bili ste proćeretali |
3. | bili su proćeretali |
imperativ | |
jednina | |
2. | proćeretaj |
množina | |
1. | proćeretajmo |
2. | proćeretajte |
glagolski prilog prošli | |
proćeretavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
proćeretao, proćeretala, proćeretalo | |
proćeretali, proćeretale, proćeretala |