pŕskati
pŕskati nesvrš. 〈prez. pȓskām/pȓšćēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prskati | |
prezent | |
jednina | |
1. | prskam |
2. | prskaš |
3. | prska |
množina | |
1. | prskamo |
2. | prskate |
3. | prskaju |
futur | |
jednina | |
1. | prskat ću |
2. | prskat ćeš |
3. | prskat će |
množina | |
1. | prskat ćemo |
2. | prskat ćete |
3. | prskat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | prskah |
2. | prskaše |
3. | prskaše |
množina | |
1. | prskasmo |
2. | prskaste |
3. | prskahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | prskao sam |
2. | prskao si |
3. | prskao je |
množina | |
1. | prskali smo |
2. | prskali ste |
3. | prskali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prskao |
2. | bio si prskao |
3. | bio je prskao |
množina | |
1. | bili smo prskali |
2. | bili ste prskali |
3. | bili su prskali |
imperativ | |
jednina | |
2. | prskaj |
množina | |
1. | prskajmo |
2. | prskajte |
glagolski prilog sadašnji | |
prskajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
prskao, prskala, prskalo | |
prskali, prskale, prskala | |
glagolski pridjev pasivni | |
prskan, prskana, prskano | |
prskani, prskane, prskana |
1. | () a. izbacivati kapljice, iskre ili zrake svjetla na sve strane; prštati b. naglo se raspucati ili puknuti na dodir, od unutrašnjeg stezanja, širenja ili napregnutosti [staklo prska], usp. prsnuti (1) |
2. | (koga, što) činiti da kapljice lete u raznim pravcima |
3. | (što) škropiti posebnim postupkom i tekućom smjesom radi zaštite [prskati lozu; prskati vinograd]; špricati |
4. | (se) a. škropiti sam sebe b. škropiti se međusobno |