provẕtjeti
provẕtjeti (što) svrš. 〈prez. pròvrtīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. pròvṟćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
provrtjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | provrtim |
2. | provrtiš |
3. | provrti |
množina | |
1. | provrtimo |
2. | provrtite |
3. | provrte |
futur | |
jednina | |
1. | provrtjet ću |
2. | provrtjet ćeš |
3. | provrtjet će |
množina | |
1. | provrtjet ćemo |
2. | provrtjet ćete |
3. | provrtjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | provrtjeh |
2. | provrtje |
3. | provrtje |
množina | |
1. | provrtjesmo |
2. | provrtjeste |
3. | provrtješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | provrtio sam |
2. | provrtio si |
3. | provrtio je |
množina | |
1. | provrtjeli smo |
2. | provrtjeli ste |
3. | provrtjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam provrtio |
2. | bio si provrtio |
3. | bio je provrtio |
množina | |
1. | bili smo provrtjeli |
2. | bili ste provrtjeli |
3. | bili su provrtjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | provrti |
množina | |
1. | provrtimo |
2. | provrtite |
glagolski prilog prošli | |
provrtjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
provrtio, provrtjela, provrtjelo | |
provrtjeli, provrtjele, provrtjela | |
glagolski pridjev pasivni | |
provrćen, provrćena, provrćeno | |
provrćeni, provrćene, provrćena |
1. | vrteći probušiti (svrdlom i sl.) |
2. | pren. iron. spretnim nastojanjem postići kakvu korist |