propísati
propísati svrš. 〈prez. pròpīšēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. pròpīsān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
propisati | |
prezent | |
jednina | |
1. | propišem |
2. | propišeš |
3. | propiše |
množina | |
1. | propišemo |
2. | propišete |
3. | propišu |
futur | |
jednina | |
1. | propisat ću |
2. | propisat ćeš |
3. | propisat će |
množina | |
1. | propisat ćemo |
2. | propisat ćete |
3. | propisat će |
aorist | |
jednina | |
1. | propisah |
2. | propisa |
3. | propisa |
množina | |
1. | propisasmo |
2. | propisaste |
3. | propisaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | propisao sam |
2. | propisao si |
3. | propisao je |
množina | |
1. | propisali smo |
2. | propisali ste |
3. | propisali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam propisao |
2. | bio si propisao |
3. | bio je propisao |
množina | |
1. | bili smo propisali |
2. | bili ste propisali |
3. | bili su propisali |
imperativ | |
jednina | |
2. | propiši |
množina | |
1. | propišimo |
2. | propišite |
glagolski prilog prošli | |
propisavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
propisao, propisala, propisalo | |
propisali, propisale, propisala | |
glagolski pridjev pasivni | |
propisan, propisana, propisano | |
propisani, propisane, propisana |
1. | (što) izdati propis, urediti aktom koji što određuje [propisati normative] |
2. | () razg. početi pisati |