protùmačiti
protùmačiti (što, kome) svrš. 〈prez. protùmačīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. protùmačen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
protumačiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | protumačim |
2. | protumačiš |
3. | protumači |
množina | |
1. | protumačimo |
2. | protumačite |
3. | protumače |
futur | |
jednina | |
1. | protumačit ću |
2. | protumačit ćeš |
3. | protumačit će |
množina | |
1. | protumačit ćemo |
2. | protumačit ćete |
3. | protumačit će |
aorist | |
jednina | |
1. | protumačih |
2. | protumači |
3. | protumači |
množina | |
1. | protumačismo |
2. | protumačiste |
3. | protumačiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | protumačio sam |
2. | protumačio si |
3. | protumačio je |
množina | |
1. | protumačili smo |
2. | protumačili ste |
3. | protumačili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam protumačio |
2. | bio si protumačio |
3. | bio je protumačio |
množina | |
1. | bili smo protumačili |
2. | bili ste protumačili |
3. | bili su protumačili |
imperativ | |
jednina | |
2. | protumači |
množina | |
1. | protumačimo |
2. | protumačite |
glagolski prilog prošli | |
protumačivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
protumačio, protumačila, protumačilo | |
protumačili, protumačile, protumačila | |
glagolski pridjev pasivni | |
protumačen, protumačena, protumačeno | |
protumačeni, protumačene, protumačena |